The Story of Stuff

THE STORY OF STUFF

        Priča o stvarima“ je kratak dokumentarni film koji predstavlja proces masivne proizvodnje i eksploatacije prirodnih i ljudskih resursa. Ukazuje na ekološka ograničenja odlaganja otpada i uništavanje prirodne sredine i upućuje na moguće načine rješavanja problema. 20-minutni dokumentarac „Priča o stvarima“ (engl. The Story of Stuff)  predstavlja kritički osvrt na potrošačko društvo. Izlaže povezanost velikog broja socijalnih i društvenih problema, i poziva nas da zajedno stvorimo održiviji i pravedniji svijet. Podijeljen je na sedam dijelova: uvod, ekstrakcija, proizvodnja, distribucija, potrošnja, bacanje otpada i načini rješavanja. Film opisuje „ekonomiju materijala“, sistem koji se sastoji od korištenja prirodnih sirovina, proizvodnje, distribucije, potrošnje i bacanja otpada. Sistem podržavaju ljudi, vlade država i korporacije. Pola svjetske populacije živi s manje od 2.50$ dnevno, nemoćno da zadovolji osnovne potrebe, dok šačica ljudi zgrće sramotno veliko bogatstvo. Naše industrije pretvaraju planetarne resurse u smetlišta dok ispuštaju otrovne kemikalije koje su toliko agresivne da su sad prisutne u svakom tijelu, čak i tijelima novorođene djece. A naša kultura nas ohrabruje da nalazimo ispunjenje u razuzdanom konzumerizmu prije nego u samilosti i povezanosti.

Temeljne teme dokumentarnog filma su sljedeče:

         Svijet je pokrenut protiv ograničenja resursa. Nama ponestaje sirovina iz razloga što koristimo previše stvari. Možda nam je to sada pre teško za razumijeti ali to je istina i moramo se nositi s time. Samo u protekla tri desetljeća jedna je trećina prirodnih resursa planeta Zemlje iskorišteno, više ih nema. Režemo, miniramo i uništavamo sve toliko brzo da to potkopava samu mogućnost da iduće generacije mogu napraviti neku značajnu promjenu. Tužno je napomenuti da u samom SAD-u ima manje od 4% šume.

        Velikim je korporacijama cilj što više smanjiti troškove, no naravno povećati zaradu. Tko plaća i snosi najveću odgovornost za takva ponašanja? Sto tisuća vrsta štetnih kemikalija ispušta se u zrak svakodnevno, iz razloga što se one koriste u proizvodnji, pa naravno kao takve i izlaze iz tvornica.Kemikalije su toksične i odražavaju se na naše zdravlje. Nevjerojatna je činjenica da upravo majčino mlijeko prepuno toksina i nezdravih kemikalija koje majka nesvjesno unosi u svoje tijelo, svakodnevno! Radnici i radnice u istim tvornicama su osuđeni na svakodnevno udisanje tih toksina, prijete ima razne bolesti, tumori i sl, a sve iz razloga što nemaju drugog izbora. Tako dakle, za neodgovornost velikih korporacija odgovaraju nedužni ljudi koji su izgubili svoju prirodnu resursnu osnovu, tvornički radnici i radnici bez zdravstvenog osiguranja.